Drezden grad feniks

Bilo da je usputna stanica na putu ka Berlinu, kao opcija za izlet iz Praga ili jednostavno konačna destinacija, Drezden je grad koji turisti teško propuštaju. Razlozi za to su brojni: velelepna  barokna palata Cvinger, protestantska Bogorodičina crkva,  čuvena Zemper opera, katolička crkva Hofkirhe, obala Elbe, umetnički pasaž u novom delu Drezdena. Upoznavanje sa istorijom ovog grada, sa onim što je prethodilo i iznedrilo sve ovo što Drezden danas ima, definitivno opravdava epitet iz naslova.

Sam nastanak  grada i  naseljavanje prostora  današnje Saksonije, vezuje se za ime lužičkih Srba, starog zapadnoslovenskog naroda, koji danas naseljava područje jugoistočno od Berlina prema Poljskoj i Češkoj granici, sve do Drezdena.  Deobom Franačke u IX veku, nastala je Nemačk čija je burna istorija neposredno uticala na dešavanja i događaje i u istoriji Drezdena. Gradom su od XII veka upravljali vladari iz dinastije Vetin, po čijoj podeli na vlast stupa loza Albertinaca. Pod imenom Drezden, grad se prvi put pominje    1206. godine. Bio je rušen više puta, a razaranja iz Sedmogodišnjeg rata (od 1756. do 1763.godine) nastavio je Napoleon 1813. godine. Vrhunac ovog vatrenog pira bilo je bombardovanje 13. i 14. februara, tri meseca pred kraj Drugog svetskog rata. Te stravične noći je stradalo oko 30 000 ljudi, neki od njih su bili direktne žrtve bombardovanja, a mnogi su stradali i od velikog požara koji je zahvatio grad, jer je većina tadašnjih zgrada bila načinjena od drveta i drugih lako zapaljivih materijala. Ovo bombardovanje i dan-danas izaziva sporove među stručnjacima i uopšte Nemcima, pre svega oko toga da li je bilo primereno vojnom značaju grada ili su žitelji Drezdena postali žrtve demonstracije sile i osvete antihitlerovske koalicije. Tada je, između ostalog, srušena i oštećena većina znamenitih građevina Drezdena kao što su Bogorodičina crkva, Hofkirhe, Zemper opera...Velikim naporima i jakom željom građana Drezdena, grad i sve njene ključne znamenitosti su obnovljene ili su u procesu rekonstrukcije tako da se poput mitskog Feniksa, izdigao iz pepela i sada ponosno stoji na istim temeljima. Danas je to moderan grad razvijene industrije koji svojim kulturno-istorijskim nasleđem, manifestacijama, muzičkim dešavanjima, koji i lepotama prirode privlači brojne turiste.

Najzaslužnije ličnosti za razvoj i unapređenje grada, zahvaljujući kojima posetioci i stanovnici Drezdena imaju u čemu da uživaju su Fridrih Avgust II (Avgust Snažni), kralj Saksonije i Poljske, i njegov sin Avgust II.  Avgust Snažni je bio veliki esteta i  imao je želju da izgradi svoj grad po uzoru na Firencu, što je delimično i ostvario, a duh italijanske renesanse se oseća na svakom koraku. Kompleks parkova, smešten na Brilskoj terasi, na „balkonu Evrope“ je najčešća polazišna tačka pri obilasku grada sa koje se  pruža veličanstven pogled na Elbu koja grad deli na Stari i Novi deo. Duž terase se jedna za drugom  nižu reprezentativne građevine, kao što su Umetnička akademija i Albertinum sa galerijom Novih majstora i zbirkom skulptura, zatim zgrada Sekondgeniture u kojoj je živeo drugorođeni sin Avgusta Jakog, a onda na kraju šetališta katolička katedrala Hofkirhe. Napravljena je po nalogu Avgusta Jakog, koji je na izgradnju pristao jer je predstavljala uslov da on postane kralj. To je izazvalo brojna negodovanja kod stanovnika Drezdena, mahom protestanata, pa je svojevrstan odgovor na to bila izgradnja jedne od najlepših protestantskih crkava u Evropi – Frauenkirhe (Bogorodičina crkva). Treba napomenuti i jednu zanimljivost vezanu za Hofkirhe, a to je da se u kripti crkve čuva  srce Avgusta Jakog dok mu je telo u katedrali u Krakovu. Kao i mnoge druge građevine Drezdena, i Bogorodičina crkva je skoro potpuno srušena u bombardovanju 1945. Godinama nakon tog događaja rađeno je na rekonstrukciji crkve, a tek 2006. je zvanično završena obnova, simbolično baš na 800 godina od osnivanja grada. Građani su imali toliko jaku želju da se sačuva što više delova stare crkve da su njihove želje uslišene, a rezultat toga je crkva poput mozaika. U tom mozaiku tamniji delovi čine ostatke prvobitne crkve a svetliji delovi nove, tako da se na osnovu toga jasno može uočiti koliko je crkva bila oštećena. Unutrašnjost crkve oduševljava čak i one koji nisu ljubitelji sakralnih objekata, a poseban doživljaj predstavlja pogled sa vidikovca crkve koji priža mogućnost da se grad vidi i doživi iz posebne perspektive. Nedaleko od crkve se nalazi čuveni Teatar plac, posebna kulturna četvrt grada. Oko tog trga – jednog od najlepših u Evropi – nalaze se umetničke galerije, opera Zemper, stražarnica koju je dizajnirao arhitekta Šinkel i palata Tašenberg, koja je pretvorena u luksuzan hotel. Tvrđava Cvinger, sagrađena između 1710. i 1728. godine, po planu arhitekte Pepelmana u saradnji sa skulptorom Permoserom, odiše dvorskom elegancijom. Ovde možete videti savršenu simbiozu arhitekture i hortikulture, a park je kao stvoren za prijeme na otvorenom, pa je Avgust Jaki upravo tu organizovao svadbenu svečanost povodom venčanja svog sina i ćerke austrijskog cara. Veliku proslavu osvetljavalo je više od 60.000 sveća, a zanimljivo je da u toj palati niko nikada nije živeo. Na samom ulazu u ovaj kompleks sa leve strane se ulazi u Muzej oružja. Sadrži najveću kolekciju sa oko 10 000 komada oružja i kostima. Preko puta ovog zanimljivog muzeja je Galerija slika Starih Majstora. Sadrži jednu od najbogatijih kolekcija na svetu. Tu su dela Rafaela, Đorđona, Ticiana, Bernarda Belota, Vermera kao i velikih holandskih slikara Rubensa, Žordansa, Rembranta i mnogih drugih. Salon matematike i fizike je smešten na galeriji. U tri sobe su izložene najraznovrsnije sprave za merenje i računanje iz XVI veka. Posebno interesantan je orbitni sat koji pokazuje položaj Sunca, Meseca, Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna. Napravljen je za Avgusta Velikog oko 1560. godine koji je u to doba i osnovao nezavisnu školu za izradu instrumenata. Preko puta salona, na istom spratu je velika kolekcija porcelana. Avgust Veliki je imao strast prema ovom skupom i dragocenom materijalu Na zidovima su izložene posude i figure iz kineskih perioda Song, Ming i Kangksi i japanskih Ima i Kakiemon. On je čak otvorio i prvu fabriku porcelana u Evropi 1710.godine, u Majsenu, malom gradu nedaleko od Drezdena.  Na bočnoj strani Kraljevske palate se nalazi Procesija -  109 metara dug, skoro 10 metara visok prikaz svih vladara iz dinastije Vetin, napravljen od preko 25 000 pločica od majsenskog porcelana.

Drezden je grad kulture i umetnosti, u savršenoj harmoniji sa prirodom, skladnog odnosa  između starog i modernog. Podjednako je zanimljiv onima koji su u potrazi za umetničkim vrednostima, ali i onima koji žele samo da se zabave i uživaju u šopingu  u Praškoj ulici, ili  na  trgu Altmarkt. Obilazak grada turista obično završavaju negde na desnoj obali Elbe odakle je Kanaleto  naslikao svoju slavnu panoramu grada. Uživanje u pogledu uz pivo koje se proizvodi u Drezdenu ( Radeberger), dok se  slika grada čvrsto urezuje u sećanje svakog posetioca...

Slađana Vasiljević