Dvorac Nojšvanštajn

Bavarska – srednjevekovni gradići, pulsirajuće metropole. Dom najvećeg festivala piva, dom operskog festivala, festivala tradicionalnih nošnji. Dom pereca, dom kristalnih jezera, mističnih šuma, osunčanih obronaka vinograda, vrhova Alpa koji bi strahopoštovanje ulili i najboljim alpinistima. Dom zamka koji je inspirisao Diznijevu Uspavanu lepoticu.

Nojšvanštajn -  smešten u udubljenju Bavarskih Alpa, na brdu iznad Fisena, na samo pet kilometara od austrijske granice. Izgrađen od strane Kralja Ludviga Drugog Bavarskog, koga neki nazivaju lucidnim, neki legendarnim, a neki jednostavno kraljem iz bajke. I on svaki od naziva opravdava. Ludvig je detinjstvo proveo na dvorcu Hoenšvangau svoga oca Maksimilijana. Još u tom periodu, Ludvig je učestvovao u ukrašavanju zidova zamka, različitim prizorima iz germanske mitologije. Sa osamnaest godina, postaje kralj Bavarske. U to vreme rasplamsavao se rat između Francuske i Pruske, a mladi Ludvig pravio je planove za izgradnju "Novog Hoenšvangaua". U jesen 1869. godine, Ludvig postavlja kamen temeljac novom dvorcu, na uzvišenju daleko od postojećih puteva, i na bezvodnoj hridi. Insistirajući da se zamak nađe baš na tom mestu, graditelji su preusmerili postojeći izvor prema zamku i obezbedili mu vodu. Arhitektonske nacrte stvorio je Eduard Ridel, u dogovoru sa Ludvigom. Tokom građenja, ljudi skoro čitave oblasti kojom je Ludvig vladao, bila je zaposlena na izgradnji i uređenju dvorca. Zbog toga za Ludviga kažu da hrani čitavu Bavarsku, kako nekada, tako i danas. Gradnja je obustavljena Ludvigovom smrću 1886. godine, a do tada bili su završeni i svi radovi sem enterijera pojedinih soba.

Na dvoru svog oca, mladi princ je upoznao Riharda Vagnera, čiji su lik i delo postali Ludvigova inspiracija.  Želeo je da njegov novi zamak bude mesto oživljavanja likova Vagnerovih opera. Sagradio je nekoliko soba posvećenih ovom kompozitoru. Naziv novom dvorcu, Ludvig je dao na osnovu tvrđave Švanštajn koja se nalazila u okviru zamka Hoenšvangau. Naziv u bukvalnom prevodu znači “novi labudov kamen”, dok prema jednoj od legendi, zamak je dobio naziv po vitezu od Longrina, zvanom Vitez Labud, iz Vagnerove opere. Labudovi su bili glavna inspiracija za uređenje mnogobrojnih soba u zamku. Slike i statue labudova vide se na vratima, zavesama, zidovima, u gostinskim sobama i kupatilima.

Prema jednoj od legendi, pred kraj Drugog svetskog rata, u zamak su dodate zalihe zlata Dojče Rajhsbanke, koje su poslednjih dana rata odvezene na nepoznato mesto. Prema nekim teorijama, zlato je potopljeno u obližnjem jezeru Atlasi, dok neki tvrde da je i dalje dobro skriveno u dvorcu.

Pri obilasku Nojšvanštajna, moguće je videti 14 soba, jer ih je toliko završeno do Ludvigove smrti. Jedna od najzanimljivijih prostorija je soba sa tronom, u kojoj se nalazi stolica od stakla i dragulja. Na zidu, naslikano je dvanaest Apostola sa Hristom, a na predelu koji okružuje tron, prikazano je šest kanonizovanih kraljeva. Iznad trona naslikan je Isus, a mnogi ga tumače kao Ludviga koji je tu prikazao sebe kao kralja. Za posetu su značajni i kraljevski apartman, Vagnerova soba, biblioteka, sala za pevače I groto.

Nojšvanštajn se nalazi na listi Svetske kulturne baštine i pod zaštitom je UNESKA. Izgrađen od strane kralja inspirisanog likovima iz opera, a danas i sam inspiracija umetnicima, slikarima, piscima i milionima ljudi koji ga posete svake godine. Jasno je zašto. Zato što ulaskom u Nojšvanštajn, ulazite u svet bajke.

Mini Kale