Neobuzdani duh Baskije i čil Galicije

Šta vam prvo padne na pamet kad pomislite na Španiju? Barselona, Majorka, Madrid, Ibica? Očekivan odgovor. Ovi mesta privlače veliki broj turista zbog plaža, noćnog provoda,  kulturno-istorijskih spomenika. Upravo zbog njih se zapostavlja sever Pirinejskog poluostrva – Baskija i Galicija. Miris Atlantika, duge peščane plaže, surferi, odlična kuhinja, fudbal, nasmejani ljudi i zabava. Bilbao, San Sebastijan, Pamplona, La Korunja i Santjago de Kompostela su gradovi koji mogu da ponude mnogo, koje treba doživeti i prepričati, jer fotografije, vikipedija i forumi samo mogu napraviti mutnu sliku koju treba iskristalizovati upravo na tom putu.

Baskija je regija podeljena između Španije i Francuske, naseljena još od kamenog doba. Rimljani su ostavili svoj pečat na ovim prostorima, pre svega u Pamploni. Danas je Pamplona poznata po neobičnom festivalu San Fermin koji se održava u julu svake godine gde se ljudi trkaju sa bikovima po ulici u staroj gradskoj četvrti. Festival je dobio ime po svecu zaštitniku autonomne pokrajine Navare. Proslava počinje lansiranjem rakete čupinazo sa balkona zgrade 06.07. svake godine. Takozvani „Encierro“ ili zatvaranje je možda najluđi deo festivala kada se trči 800m ispred bikova i završava u areni gde se bore sa njima. Roman „Sunce se ponovo rađa“ čuvenog Ernesta Hemingveja najbolje opisuje zbivanja na San Ferminu.

Grad koji odiše kulturom, u koji se neprestano ulaže, koji se modernizuje iz dana u dan, sa fantastičnim Gugenhajm muzejom, ali i starim zdanjima istorijski značanim i naravno najstarijim stadionom u Španiji. Bilbao je najveća luka u Španiji i šesti po veličini grad ove zemlje. Bilbao je i grad fudbala, gde nastaje opšte ludilo u vreme utakmica Atletika. Stadion San Memes je otvoren 1913.godine i dobio je ime po crkvi Svetog Mamesa, hrišćanina koga su Rimljani bacili lavovima, a oni ga nisu pojeli pa je proglašen za sveca. Navijači sebe po njima nazivaju lavovima. Čim bude otvoren novi stadion San Memes Baria, stari će biti srušen. Gugenhajm, muzej moderne i savremene umetnosti, dizajniran od strane američko-kanadskog arhitekte Frenka Gerija, otvoren je u septembru 1997.godine. Sazidan je na obali reke Nervion koja protiče kroz Bilbao i uliva se u Atlantski okean i jedan je od nekoliko muzeja iz Fondacije Solomona Gugenhajma (Njujork, Venecija, Abu Dabi). Specifičan po eksterijeru, sa orgomnim paukom i kučencetom ispred, noću izgleda neopisivo moćno. Nedaleko od njega nalazi se još jedan zanimljiv muzej – Museo de Bellas Artes (Muzej lepih umetnosti) sa postavkama El Greka, Van Dajka, Goje i prelepom letnjom baštom. Muzejsku turu bi mogli da završimo sa Muzejom Taurino koji je specijalizovan za istoriju borbe bikova u gradu. Grad je podeljen na dva dela Stari (Casco Viejo) i Novi (Ensanshe). Najbolja atmosfera u gradu je svakako u Casco Viejo, staroj gradskoj četvrti punoj barova, šarenih fasada, prodavnica… Trg Nueva, Mercado de la Ribera – najveća maloprodajna pijaca u Evropi, biblioteka, gotička katedrala de Santjago, pozorište i hiljade ljudi, pretežno lokalnog stanovništa koji poznaju savršeno sve uske ulice ove četvrti. Srce Casco Viejo je Los Siete Calles (Sedam ulica) koje datiraju još s početka XV veka. Nedeljno jutro je rezervisano za buvlju pijacu kada svi izlaze i kupuju „secondhand“ stvari za malu sumu novca – stare knjige, kućne ljubimce, a neki i vrše trampu karata za fudbalske utakmice, poštanskih markica,  a neki mirišu cveće na trgu Arenal. Ne smete otići iz grada a da ne probate tradicionalnu baskijsku kuhinju sredom  u „El Arandia de Julen“ kada služe crveni pasulj i crvene kobasice, oslića i kao dezert crni puding. Ukusni plovodi mora, lignje, dagnje, ali i kebabi tzv. pinchos morunos i ovčji mozak su specijaliteti koje Baskijci nude svojim turistima. Ako ste za dobru rok-svirku, bluz ili rege pravo mesto za vas je Kafe Antzokia. Ulaz je oko 10eur, a oko jedan sat posle ponoći pa do jutra dj-evi stupaju na scenu. Preko dana možete ovde svratiti na kafu i prepričavati dešavanja iz provoda. Casa Victor Montes je zanimljivo mesto koje ne možete tačno definisati – polu-bar, polu-prodavnica, polu-restoran, sa najlepšim dekoracijama posluženja u gradu. Probajte sušenog bakalara i neko od 1000 različitih vrsta vina. Reka Nervion sa mostovima Puente Colgante(neobičan čelični most sa pokretnom platformom koji sada predstavlja deo kulturnog nasleđa) i Puente de San Anton (jedan od najlepših i najstarijih mostova često se nalazi na razglednicama kao simbol grada) odišu romantikom, naročito noću.

Iz Bilbaa oragizovano idemo na ekskurziju u San Sebastijan kako bi se kupali u Atlantskom okeanu i uživali na plaži. Uvala La Konča (školjka, tako nazvan zbog svog oblika), moderna arhitektura, inetracionalni filmski festival, zlatna peščana plaža i dva brda Monte Igeldo i Monte Urgulj  sa statuaom Hrista na vrhu (poput Rio de Ženeira) „dovode” turiste iz celog sveta u modensko letovalište. Donostija kako ga često baskijci nazivaju nekad je bio ratna i trgovačka luka. Procvat počinje da doživljava u XIX veku kada su porušene stare gradske zidine, nakon čega je na osnovu urbanističkog plana Antonija Kortasara počeo da poprima svoj današnji oblik. Tokom Prvog svetskog rata, u San Sebastijanu su, između ostalih, utočište našli članovi ruske carske dinastije Romanovih, Lav Trocki, Moris Ravel, Mata Hari, kao i mnogi drugi pripadnici svetskog džet-seta toga doba. Nakon završetka Španskog građanskog rata, Francisko Franko je u ovom gradu provodio svako leto. Lokalci odlaze na plažu rano ujutru kako bi našli dobro mesto na plaži, pa ćemo i mi poraniti kako bi se što bolje pozicionirali. U sred zaliva nalazi se ostrvce Santa Klarakoje je u srednjem veku služilo kao karantin za hodočasnike obolele od kuge. Naime, kroz San Sebastijan je prolazio put hodočašća koji je vodio do Santjaga de Kompostele. Tu je boravio i sveti Franja Asiški u XIII veku jer je oboleo od zapaljenja pluća. Palata Miramar, letnja rezidencija kraljice Marije Kristine u stilu engleskog romantizma danas se koristi kao konferencijski centar. Krećući se niz plažu Ondareta dolazimo do jednog od najprepoznatljivijih modernih simbola grada – Češljeva vetra (Peines de Viento), serije gigantskih skulptura Eduarda Čiljide, postavljenih u stenje pokraj obale, koje izložene stalnim udarima okeanskih talasa deluju veoma upečatljivo. Starom žičarom idemo do brda Igeldo i zabavnog parka iz 1913.godine. Neogotička katedrala u centru grada sa tornjem od 75m, gradska većnica žute, prodavnice visoke mode poput onih u Milanu, zgrada Real Club Nautico u obliku broda, stara luka sa usidrenim brodićima, okeanarijum… Za vreme Prvog svetskog rata San Sebastijan je ugostio bogataše, filmske zvezde i svetski džet-set zbog zatvaranja francuskih kazina i postojanja istih u ovom gradu. Tužni moraćemo se vratiti u Bilbao, ali ostavljamo iza sebe savršeno iskustvo.

Nakon Baskije, a pre odlaska u Potrugal obilazimo i Galiciju i njena dva divna grada La Korunju i Santjago de Kompostelu. Plaža Riazor i fudbal su glavno obeležje La Korunje. Talasi nam kvase stopala dok šetamo ujutru obalom Atlantika – Costa del Morte, a vetar nam mrsu kosu i ne dozvoljava da se lagano krećemo. Međutim, taj momenat vredi svaki cent ostavljen u Španiji. Pešačka zona visoke mode nasuprot šarma lučkog grada. Torre de Hercules svetionik odakle puca pogled pod zaštitom je UNESCO-a. Pikaso, koji je ovde živeo kao dete zvao ga je toranj karamele, pošto je podsećao umetnika na njegove omiljene slatkiše. Trg Maria Pitu je glavno gradsko jezgro sa kafićima, restoranima, pabovima, prodavnicama… Probaćemo ukusnu galicijsku hranu i specijalitet hobotnicu sa krompirima u taverni Cunqueiro. Tapas svakako treba probati u Calle Estrella, a jeftinije jesti u Calle Barrera gde jedemo male pite sa raznim filovima, od tune i papričica, mlevenog mesa i luka tzv. empanade. čuveno špansko pivo Estrella postoji i u Galiciji i super ide uz pitice na jakom julskom suncu. Posle ludnice Baskije, čiliranje i kupanje u Galiciji nam odlično pašu. Ali to nije sve. Ne smemo propustiti odlazak u Santjago de Kompostela. Satjago de Kompostela sem što je prestonica Galicije, poznat je po hodočašću, jer je posle Jerusalima i Rima turistički najposećeniji religijski centar. Za Galiciju se vezuju dva mita. Prvi govori o svetom Jakovu, zaštitniku hrišćana i ubici Mavra. Pored Rima, Santijago de Kompostela, prestonica Galicije, najvažniji je katolički centar u Evropi i jedan od najvećih izvora prihoda u ovom regionu. Svake godine 4,5 miliona posetilaca dođe u Sveti grad na grob apostola Jakova. Drugi mit se odnosi na Kelte, a njihovi drevni rituali sačuvani su do danas i pomešali su se sa hrišćanskim običajima. Veliki broj legendi po kojima se  stenama i moru pripisuju se natprirodne moći, a kult mrtvih i kult predaka igraju važnu ulogu, često možete čuti na ovom području. Čak i mnogi mladi ljudi veruju u putujuće duše, u natprirodne moći i meige – veštice. Meiga je potomak druida i dobra veštica. U selima kod ovih mudrih žena spas traže ljudi sa najrazličitijim životnim problemima. U pauzi za ručak jedemo  kaldo, začinjenu čorbu od belog pasulja, krompira i šunke pimijentos de padron, blagoljute papričice pečene na ulju, meso kunića ili pulpo, hobotnicu. Devedeset pet odsto ulova ribe i morskih plodova u Španiji potiče upravo iz Galicije, pri čemu svaki grad ima svoj specijalitet. U gradu se nalazi i jedan od najstarijih univerziteta u Evropi osnovan pre oko 5 vekova.

Neopisiva energija, noćni provod, kupanje u okeanu, surf, obilasci kulturno-istorijskih spomenika, gastronomski specijaliteti, fudbal, pivo, ali i mir i uživanje u svetom gradu… I to gde? Tamo gde možda niste očekivali, u ne toliko atraktivnim oblastima Španije kao što su Katalonija i Andaluzija i naravno prestonica Madrid… u Baskiji i Galiciji!