Ponosni grad Berlin

Grad koji je do 1989.godine bio podeljen Zidom i to ne bilo kakvim, nego zidom koji je razdvajao dve kulture – istočnu pod uticajem Sovjeta i zapadnu pod uticajem SAD, Britanije i Francuske, grad koji je posle Drugog svetskog rata pretrpeo teško razaranje  i zbog toga nazvan “Vremenskom nulom”, danas je drugi po veličini u EU i jedan od turistički najposećenijih gradova Evrope. I posle rušenje Zida, podela u gradu se i dalje oseća. Grafiti, klubovi, skvotovi, underground ekipa i duh slobode sa jedne strane, a uređenost, mirni parkovi, visoke zgrade, čiste ulice i Ku-dam nalik Jelisejskim poljima u Parizu sa prodavnicama markirane robe sa druge strane. „Grad sa dve duše”… Berlin!

Klasičan opis metropole sa navođenjem atrakcija, Berlin bukvalno ne zaslužuje. Njegova priča je drugačija, neobična, upravo kao što su i „Jungle Tribe”-ova putovanja.Tabla sa natpisom „Berlin” označava da se ulazi u prestonicu Nemačke. Samo betonski zidovi oko puta, sve deluje tako hladno do jednog momenta, momenta kada se ispred nas ukazuju zgrade išarane grafitima, napušteni prostori koji su pretvoreni u skvotove, kanal sa mostićima, pa reka, najveća svetska galerija na otvorenom – Galerija istočne strane koja je nastala na ostacima Zida, orijentir Berlina sa svojih 365m visine- TV Tower, vozovi na linijama metroa koji non-stop zuje, Molecule Man na Špreji – skulptura tri čoveka koji se drže jedan za drugog, ljudi različitih stajlinga i devojka na recepciji hostela koja vam poželi dobrodošlicu u grad koji ne spava nikad. S-banom odnosno nadzemnom linijom metroa možete doći do Alexandar Platza, centra Istočnog Berlina. Mladi ljudi protrčavaju oko vas. Naglasak je na „mladi”, jer ni u jednom gradu nema više mladih lica nego u Berlinu i prosečna starost stanovništva ovog grada je oko 35 godina. Weltzeituhr (World Time Clock) pokazuje koliko ima sati u kom gradu sveta i to je mesto sastanka ukoliko neko iz grupe ode na drugu stranu. Put vodi do tornja, najviše građevine u gradu, penje se  na vrh i u polučasovnom kruženju oko svoje ose vidi ceo Berlin iz ptičje perspektive. U par pogleda doživljava se grad, a kada se siđe vidi se šta posetioce čeka na tim mestima. Neptunova fontana, crkva Sv. Marije, Roterhaus – crvena gradska većnica, stari centar grada Mitte navodi na krug oko Alexandar Platza i dovodi do Špreje i Ostrva muzeja. Ispred impozantnog Berliner Doma turisti kupuju kobasice sa kečapom i senfom i ležu na travu kako bi imitirali Berlince koji se ovde sunčaju. U pauzama za klopu put može da se nastavi do „Pub”-a gde se može osvežiti pravim nemačkim pivom. Gosti sami sebi toče pivo, naručuju muziku i zovu osoblje preko specijalnog softvera koji imaju pristup sa stola za kojim sede. Kasnije se kreće u šetnju glavnom avenijom grada „Pod lipama” (Unter den Linden) ka Brandenburškoj kapiji. Trijumfalna kapija na Pariser Platz-u izgrađena je od 12 grčkih klubova u dorskom stilu po šest sa svake strane. Na kapiji stoji kvadrija koju čine bogovi mira koji voze kočiju sa četiri konja, a urađena je po uzoru na atinsku kapiju Propileje na Akropolju. Prolazi se ispod glavnog simbola grada kako bi se izašlo na Rajhstag (Parlament) i Tiengarten – najveći park u gradu. U daljini sija statua anđela oblivena bronzom, statua slobode poznata kao Zigezojle (Siegessäule). Ide se dalje do Spomenika žrtvama holokausta, blokova različite visine koji simbolizuju godine Jevreja koji su izgubili živote. Na putu do Jevrejskog muzeja zalazi se u Zapadni Berlin, Potsdamer Platz sa ultra-modernom zgradom Sony Center pa preko Check Point Charlie-ja (nekadašnjeg graničnog prelaza između dva dela grada). Zgrada muzeja je nepravilnog oblika, a unutrašnjost je posebno iskustvo – audio i vizuelni efekti sa sobama poznatih Jevreja poput Levi Štrausa, zidovi plača, muzika iz sinagoge, filmovi iz života običnih Jevreja u vreme drugog svetskog rata… Posle iscrpnih obilazaka veče je rezervisano za „Matrix”, poznati berlinski klub koji se nalazi na 10ak minuta hoda od hostela. Ekipa iz različitih delova sveta, u različitim fazonima, svako gleda sebe, ali i otvoren je za konverzaciju i nova poznanstva.

Jutro i nova avantura – „Pergamon”, najveći muzej u Nemačkoj koji po značaju stoji rame uz rame sa pariskim Luvrom i petrogradskim Ermitažom. U muzeju se čuvaju skulpture sa Akropolja, ostaci grada Mileta, Kapija boginje Ištar… I ljudi koji ne vole muzeje oduševljavali su se Pergamonom, jer šta god da pogledaju poseduje veliku umetničku i kulturnu vrednost  očuvanu i pored pustošenja od strane Crvene armije posle Drugog svetskog rata  i nošenja umetničkih dela u Puškinov muzej u Moskvi i Ermitaž u St. Petersburgu. Nakon toga put se produžava do Tacheles-a, jedanog od poznatijih skvotova u Berlinu. Grafiti, hipici koji tu žive, grafike i crteži koje prodaju, muzika, pijaca starih stvari… I opet chill u dvorištu… Ulazi se u metro i upućuje na drugi kraj grada do dvorca Charlottenburg koji je dobio ime po kraljici Sofiji Šarlote, ženi Fridriha III. Kraj dvorca je ogroman park sa jezerom kraj koga se Berlinci okupljaju tokom letnjih meseci. U parku se, kao i u drugim dvorskim kompleksima tog doba, nalazi niz drugih građevina, paviljona i Belvedere na severnoj strani, nedaleko od reke Špreje. Dan brzo prolazi i vreme za novi noćni provod dolazi. Nakon chill-a u klubu „Casiopeia” ide se u čuveni  „Tresor” klub koji se nalazi u podrumu nekadašnjeg trezora banke. Underground ekipa, muzika koja „prži” i prigušeno svetlo… Nešto što morate doživeti, ako hoćete reći da ste doživeli Berlin! Ne možete biti puni utisaka, to je fraza za druge destinacije, samo možete biti na putu da zavolite ovaj grad…

Maja Jauković